srijeda, 05.08.2009.
Ko to laže..
Ajme meni, otvorile mi se oči. Lažu me bez pardona.
Netko je iz fotelje via mas mediji izjavio ovih dana: '..i dječji doplatci su rasli', opravdavajući time rast ne znam čega svojega.
Majko mila, kad su rasli? I gdje to.. u Nedođiji?
DD mi je bolna tema jer pokazuje koliko se državi fućka za djecu.
Djecu samohranih i nezaposlenih.
Imamo nevjerojatno otužno-smiješna iskustva po tom pitanju. Jednom su nam ukinuli doplatak jer smo po glavi članova kućanstva prešli cenzus za 1,22 kn. Čitavih 1 kunu i 22 lipe!
A cenzus je bio nekih 600 kuna, valjda je još uvijek.
Dakle država pretpostavlja da jedan roditelj sa cca 1200 kn može kvalitetno zbrinuti dijete i sebe, i uskraćuje doplatak.
Zanimljivo.
Znam i da su u slučaju smrti jednog roditelja dodali 18 kn na taj bijedni DD.
Prestrašno. Jadno i uvredljivo.
U zemlji na brdovitom Balkanu.. di foteljaši nose briljantne satove i namještaju si mirovine od par tisuća eura.
Eto kad je naš (bivši) gradonačelnik vidio da gubi izbore, nabrzaka si je povećao plaću. Sad je istovremeno kao nezaposlen i prima preko 20 tisuća. Da mu ne bi pofalilo.
Dobri su nam zakoni, za zamislit se.
Nisam ni znala da se to može.
A naravno, dotični sjedi i u drugim službenim foteljama. Nije bedast da sjedi doma.
Pa si nešto mislim.. kad bi svi bivši foteljaši izgubili grandiozni prihod čim napuste fotelje, barem to, jel bi se DD mogao uvećati na punih 300 kn mjesečno?
Ha, Jadranka?
Inače, obzirom da trenutno spadam u obje kategorije, i samohranih i nezaposlenih, bila sam zbunjena rješenjem iz mirovinskog.
Zvala sam tetu u foteljici pitajući dal se radi o grešci, zašto smo dobili tako mizeran iznos.
A ona mi je odgovorila: Gospođo, vi ste prva kategorija, dobili ste najveći mogući doplatak. Veći iznos dobivaju samo djeca branitelja.
'Prva kategorija', uffff... i lijepo smo se pozdravile, ja skoro pa sretna što smo uopće išta dobili.
..a nije mi na pamet palo koristiti tatinu braniteljsku povijest.
To mi se oduvijek činilo neumjesnim.
Baš sam budala.. na brdovitom Balkanu.
Možda dolazi vrijeme otvaranja očiju, htjeli ili ne.
Uljudno ili ne.
*
Facebook: Ne treba mi sex..
utorak, 19.05.2009.
život zajebano dobar
.
Zaboravih na ubojiti virus, zgrabila me viroza.
Možda mu je to cro inačica pa smo sad imuni :P
.
Nešto je divlje u zraku, ovih dana.
Sve puno sunca, ljubavi i poleta.
Dolazi ljeto i mislim se baciti u more. Prije petka.
Očistiti iz glave plakate političara i njihova prazna vikanja.
Sjetiti se koliko život može biti dobar.
Bez para i moći, bez fotelje, kredita i minusa na računu.
Bez omči.
Divota..bila sam u najljepšem malom gradu na svijetu. S dramatičnim pogledom na visove i more.
Zaljubih se na prvi pogled.
Valjda- jer u njemu skoro da i nema ljudi.
I stalno me prati neka dobra svirka, kao Mandrili, Fathersi.
Dobra berba.
.
Hvala ti Živote.
.
pees. peticija podrške studentima, ako još niste a želite: http://ffzg.hr/peticija/
utorak, 28.04.2009.
Virus od svinja, ptica i ljudi.
Podsjetilo me na Dekameron i srednjovjekovne dvorce, na Zlatoustog koji luta krajevima opustošenima kugom; na Camusa, na žeđ, i na brodove mrtvih.
...
Podsjetilo me i na politiku, kurvu ljudskog mozga.
-Na ljudska plemena što su sebi iscrtala granice i nacije, dala si imena da bi se razlikovala od drugih, ništa boljih ni gorih od sebe.
Na plemena što do danas 'opravdano' ratuju uime svojih granica, svojih vjera, svojih imena..
Ali vjetar ne poznaje ljudske granice.
Ni životinje ih ne poznaju .
A bogami, ni bolest neće stati na granici.
Jer granica nema, osim prirodnih.
..
Prije 5-6 dana pročitah da je u Meksiku oko 40 umrlih.
Dva dana kasnije 81.
Jučer stotina.
Danas stočetrdesetdevet.
Svjetska zdravstvena organizacija upozorava zemlje da se pripreme na borbu protiv virusa.
Stručnjak broj jedan kaže da nije pitanje hoće li se virus širiti, jer već se proširio, nego kojim tempom, u koliko valova itd.
Na cjepivu se radi, za očekivati je da bi moglo biti složeno najbrže u roku mjesec dana i u primjeni za oko pola godine.
Meksiko proglašava stanje 'najveće pripravnosti' i voljela bih da im to pomogne, ali kao da je malo kasno..
Ajmo sad na nas.
Prije 4-5 dana blaženi Milinko priča da nema razloga za brigu - jer kako smo se oduprli ptičjoj gripi, tako ćemo i ovoj.. (Netko se ovdje odupirao?)
Reče on i da je skupio lovu za cjepiva, unaprijed.
Nažalost, cjepivo za nas smrtnike de facto još ne postoji.
Niti za jednu desetinu nacije, koliko je kakti 'osigurao'.
Zanimljive su mu te brojke.
(Ovo tako podsjeća na ruski plin, kad su nas uvjeravali da nestašice neće biti dok se pola Europe već smrzavalo!)
Uz to, i ono najgore: ova se gripa širi sa čovjeka na čovjeka.
Za razliku od one kad su stradali jadnici što spavaju s kokošima.
A zašto mi se čini da je o ptičjoj gripi bilo puno više riječi i buke, specijalci su klali perad po farmama i djeci se tjeralo strah u kosti..
Iako se gripa nije proširila van Azije i zarazilo se neusporedivo manje ljudi.
A zašto sada skoro svi šute?
Šok?
Nemamo koga ubijati da bi 'stali na kraj' gadnoj pošasti?
Što ćemo, zatvoriti granice?
Uoči sezone?
Moš mislit..
Btw. jesu li i Meksikancima ukinute vize?
A vidim da se i dalje putuje na relaciji Hrvatska - Meksiko..
Zanimljivi su i naslovi proteklih tjedan dana.
Ispočetka: Virus, svinjska gripa, broj umrlih u Meksiku. Prvi slučaj u Americi.
Istovremeno se spominje Europa 'čista od virusa', nema straha itd.
Onda 'sumnja na virus': Španjolska, VB, Škotska, Izrael..
Danas: potvrđeni slučajevi u Španjolskoj i Škotskoj.
Novi naslov: Virus se širi Europom.
Istodobno nas tješe izjavom: nema razloga panici.
Malo kontradiktorno, zar ne.
Ali; naš se ministar s delegacijom sprema na domjenak kod premijera.
Kad će mu dati raport o zdravstvenim mjerama.
Ko dobri pioniri, uz zakusku sa svinjskim nogicama valjda.
Zvuči baš bezazleno.
Tko bi rekao da se radi o smrtonosnom virusu koji je u nepunih tjedan dana ubio masu ljudi.
I brzo se proširio iz 'dalekog Meksika' do puno bližih nam zemalja..
Slušam danas radio, veli teta iz epidemiološke službe da nema pojma o kakvom cjepivu Milinović priča.
Citiram :'To bi trebali pitati nekoga drugoga'.
Veli da postoji cjepivo protiv sezonske gripe i to je to.
Ali ta gripa baš i ne ubija, zar ne. A ako sam dobro zapamtila, umrli u Meksiku su većinom mlađe dobi, 25-40 godina.
Onda vele, naše zračne luke nemaju posebne mjere.
Planiraju se opremiti maskama.
Lijepo.
Mislim da ipak imaju posebne mjere, za sebe.
Samo nas ne žele plašiti. Ne još.
Ako zaista nemaju 'mjere', jadni mi.
Danas Španjolac, sutra Talijan.
A mi ćemo ih dočekati širokih ruku i osmijeha.. nećemo valjda upropastiti sezonu.
Daklem, meni neukoj čini se da nam se crno piše.
Nisam paničar ali mislim da se ovoga treba bojati.
Jer ubija a lijeka nema.
Bar ne za javnost.
Ako smo mislili da gore ne može, kad nam je svjetska kriza zatresla sve financijske planove, pokazalo se da može.. -može i puno gore.
Sezona može nestati iz prostog razloga što ljudi umiru.
I boje se.
Može li svijet opet potresti pošast poput kuge ili španjolske gripe.. naravno da može.
Reče stručnjak, samo je manji dio planete zdravstveno spreman na borbu s opakim virusima.
Jesmo li jedni od tih..?
Jooj, kad vidim naše 'ministre' već me hvata gripa.
Lako moguće: danas Meksiko a sutra mi.
Otvorene granice, sezona na pomolu, protok ljudi iz raznih zemalja, bez sigurnosnih mjera, bez cjepiva i konkretnog plana zaštite.
Osim onoga: perite ruke. Dobro je..
Priroda je zakon.
Poigrala su se ljudska plemena s granicama i drugim živim vrstama.
Rastrgali smo i izbušili planetu koja nam je dom.
Razigrali smo se toliko da smo počeli stvarati umjetne bolesti, umjetne životinje, umjetne ljude..
Poskočili smo i do drugih planeta dokazujući da smo najjači, najpametniji, najbrži, najmoćniji..
Vraga.
Ima priroda lijek protiv nas.
Iako si mislim.. i u ovome su prsti i 'pamet' čovjeka.
Ako ne drukčije onda besmislenim, masovnim i sasvim neprirodnim uzgojem životinja za ljudsku hranu.
Još uvijek smo životinje što jedu druge životinje.
Još uvijek se ubijamo međusobno.
Još uvijek smo samo životinje, podložne prirodnim zakonima.
Možda je ovo početak.. ?
Možda pronađem odgovor, ili barem završetak rečenice, za cirka tjedan dana.
A nadam se da će studenti izdržati dotle, i duže ako treba.
I sretno nam svima.
p.s.
Nemoj srećo, nemoj danas..
petak, 06.03.2009.
wild wild cro world
...
Mili moj blogu..
Pojma nemaš koliko mi nisi falio, ti sveobuhvatni elektronski listu praznine.
Proturječja..nego!
Rezimirajmo kasnu zimu, ova dva mjeseca više ne tako nove godine.
Tresla se brda, rodio se miš.
Ali miš gricka malo-pomalo, i eto nam krize.
Drmaju se temelji velikih riječi (ako je bilo temelja, jelte).
I opet su prvi na udaru maleni.. ali oni vrte kotače velikih, pa su se i tri brata ukakila.
Daklem, imamo novu avet, zove se Recesija.
Nitko zapravo ne zna što točno znači, gdje se skriva i koga će prvoga, ali sve nas zebe oko srca. Dolazi Recesija..auuuuu.
Jer mi smo živjeli u zemlji obilja i blagostanja, kao što se vidi bilo gdje. Poglečte samo naše političare, svi se sjaje od imaštva i debelih obećanja.
Nešto slabo 'stežu'.. samo se rastežu.
Nova TV nadmašuje samu sebe.
Udarni termini idu slijedom: Farma, Istraga, Trenutak istine.. -ne znaš koja je 'emisija' (to odavno nisu emisije) prizemnija i negativnija.
A da, da, zaboravih vrhunac derneka i poseljačenja: Nad Lipom, ajme..
Kad počne sezona Farme, više ne otvaram Novu.
-Moj mentalni sklop jednostavno ima alergijsku reakciju na brijačinu ofucanih mačo tipova i cajki željnih medijske pažnje. Jedino što sam tamo dobro vidjela, prošle godine valjda u ovo vrijeme, je neki veeeeliki drveni stol.
Al ni taj dobar komad drveta neće me natjerati da upalim Novu :P
I eto nam stručnjaka s jednom pametnom: gasite TV, ne dajte se lošim vibrama, očistite se iznutra.
Pametnom je jednom dovoljno, možda i nepotrebno.
BTW, zanimljiva kontradikcija na Novoj TV: izvrsne informativne emisije s dobrim voditeljima, koji od srca ukazuju na probleme u društvu, abnormalnu agresivnost i druge socijalne anomalije..
Al šta to sve vrijedi, kad nakon njihovog mudrog apela, opet dođe na red sloj pučke zabave, nasilja i užitka, neka dvo ili trosatna parada pijanstva i kiča.
Ah, majko moja.. srećom to više ne vidiš.
Idemo dalje.
Lovci se opet upucavali međusobno. Dedeki hodaju po klisurama s krvoločnim naumima, stežući pušku koja ih podsjeća na neke davne dane. Pa krivo zagaze. Ili upucaju rođaka.
Jako civilizirano.
(Sigurno su bili gladni, da su krenuli u lov kao pećinski ljudi hm..? To mi nikad nije bilo jasno.)
Let's go..još jedan red politike.
Slovenci su nam dali temu zbog koje zaboravljamo Milinovića, i onog sumo-ministra što se unedogled grebe oko love.
Ah ti Slovenci.. što im bi!?
Otkud takav divljački, nepopustljiv stav o nama, kulturnim i dragim Hrvatima? Ma i Slovenija je Balkan, htjela-ne htjela.
A pitanje NATO-a ništa ne mijenja u mojem životu.
Da se mene pita, nikakav NATO ne bi mi bio životni cilj.
Jer nas ni neće spasiti, kad do sranja stvarno dođe.
E al jbga, kad smo mi uopće razmišljali svojom glavom.
Politika je prodala sve jauke i glasove hrvatskih ribara, prošle godine.
Sve zbog ***EUROPE***
Prodaju se i brodogradilišta, iako i meni zaboravnoj još zuji neka mutna slika Sanadera otprije X mjeseci, kad je tutnjao sa ekrana: Nećemo dati naša brodogradilišta!!!
A Polančec se smijulji, razvlači dijagrame i beskonačno zbraja milijarde i dvadesetgodišnje planove energetike.. sve sjajnijih obraza i sve dubljeg džepa.
Majko mila, molim te da moje dijete doživi drukčiju sliku ove naše zemljice.
Ako išta ostane..
A tako bi lijepo moglo biti!
Kad bi se zaustavile gradnje garaža koje nitko ne koristi, stambenih kompleksa koji će sutra biti hr Bronx, teroriziranje prirode zbog kratkovidnih političara s rođačkim ugovorima.
(a jel Hoto zagrabio i u more, ste vidjeli?! Zna se di je lova..)
Bog Novac zasjeo je na prijestolje Lijepe Naše.
I prije je slično bilo, ali danas je gore, jer su moćnici još moćniji. Više štete mogu učiniti.
Novac danas upada u usta pametnoj voditeljici u Dnevniku i briše sve njezine dobre namjere.
Novac kolje janjce za pretile turiste.
Novac zove iz crkvenih škrabica, na instant iskupljenje grijeha.
I biser nad biserima, nedavno na RI radiju iz usta gospona Kajina:''..zapravo, političke stranke su kao crkveni miševi.''
Da nisam čula ne bih vjerovala!
Izvađeno je iz konteksta ali ni u kontekstu nije zvučalo bolje.
Inače, taj me sabornik već prije iznenadio uspoređivanjem pomoći napuštenim životinjama- s pomoći penzionerima.
Kao da mu treba jača dioptrija.
Kad smo već kod životinja, eto reklamnog slogana za zamisliti se..kaže nek budemo pametni i jedemo crveno meso.
Tak su mi isto mogli reći da jedem barut.
I da, onaj vrhunac degutantnosti s jezicima i očima, brrrrrrrr... Mislila sam da budna sanjam. Reklama??? Horror, bljak, fuj, nemam riječi.
Sreća moja da imam daljinski, i mute, i dobar dvd.
Ne trebaju mi tuđa sr***
I sad, moje vječno goruće pitanje: DJEČJI DOPLATAK.
Dok naši vladajući zbrajaju mjesečne dohotke od cca 20.000 kuna (navodno im je to minimalac), dječica i dalje dobivaju maksimalno 299 kuna.
Nema povećanja postotka, nitko ih ne spominje, nema besplatnog parkinga ni ručka za 1 kn.
Pa gospodo, kao što je uvriježeno zapitati u kulturnim obraćanjima našeg podneblja, što mislite.. u kakvom duhu odgajaju roditelji svoju djecu, na ovakvim temeljima?
Mislite li da su zadovoljni?
Ovi samohrani i nezaposleni?
Pa kad na ekranu vide sjajne obraze nekoga od vas, kažu djetetu: gledaj sine, ovaj striček dobro jede i ima skupo odijelo, puno kuća i par firmi.. ti odrastaš na kruhu i margu i nemam ti za cipele, ali dobri su to ljudi, znaš, oni misle na tvoju/svoju budućnost..
Ili mu kažu: Gle sine, lopina.
Ha?
Bit će da se glasovi najslabijih i najslabije čuju.
Ali zemlja koja ne misli na svoju djecu nema dobru budućnost.
A budućnost će sigurno doći.
*
*
Lipi moji, život je lijep.
Imamo sreću što možemo ugasiti TV i prošetati šumom ili uz more.
Možemo se veseliti novome danu s mirisom kave i poljupcem najdražih.
I pomagati onima kojima možemo, i ostati dobri.
Da, ostati dobri.
Kao u lijepoj staroj bajci, kad su dugotrajna muka, snaga duha i dobrota, uvijek na kraju nagrađene.
Jer znate, svaki novi dan je poklon.
Kad izaberete vidjeti, osjećati i činiti dobro, postajete jači.
I sve te svakidašnje jadikovke, prljave politike i tuđe zločestoće- možete ih kao mrvice prašine otresti sa svojeg odijela.
Ništa od toga ne mijenja nas kao osobu.
Čine nam život težima, ali ne mijenjaju našu čistu jezgru.
U kojoj stanuju ljubav i dobrota.
I miran san.
Sve ovisi što izabereš.
Ja volim dobro spavati.
Kako kaže ona stara.. misliš li na boga, i on će misliti na tebe.
Kojim god imenom ga zvao :)
utorak, 03.02.2009.
Sretni debeli Hrvati
Bila je jedna od onih 'Večera za pet, šest ' itd.
Simpa ljudi za stolom, bijeli stolnjak, papica.. netko ima ovaj ukus, netko onaj.. Svi sa širokim osmjesima.
Al nešto sam zamjetila: od šest ljudi na ekranu, četvero ih je bilo dobrano pretilih.
Povišene tjelesne težine, kako vam drago. Onako pravo okrugli, s podvoljčićima (iako mlađi), sjajnih obraza i impozantnih tjelesnih oblina. Jedna osoba bila je fino 'krupna', šesta je bila vitka.
Pitam se pitam, jel to slika hrvatskog prosjeka?
Pet od šest nas je povišene ili izrazito povišene tjelesne težine?
Zašto?
Postajemo li debela nacija koja svu nesreću i tegobe liječi s hranom? Prežderavanjem? Jer čujte, ne nastane masa kilograma od zraka i preko noći.
Unos hrane u tijelo, čarolije nepca, masti i slasti..
Nisam ja protiv dobre papice, da se razumijemo, ali to je ipak najprizemniji i najkraći oblik zadovoljstva. Koji se zato mora stalno i stalno ponavljati.. s još i još hrane..
Nego, nije to bezveze.
Ako su Hrvati debeli znači da kupuju puno hrane.
Trgovci sretni. Najviše uvoznici masovne jeftilen hrane s isteklim rokom trajanja. Zadovoljno trljaju ruke: ima ko će pojesti..!
Zdravstvo nesretno jer ima sve više tlakaša, šećeraša i inih.
Ali zato mirovinsko sretno, jer zna se da debeli žive kraće.
Ipak, navodno su deblji ljudi i sretniji.
Vlastodršcima super, imaju sretne građane koji kratko žive.
Juhuuu...
subota, 10.01.2009.
Zimska bura, omamino ogledalo
Jedne davne zimske večeri ušla sam u bakinu kuću ravno sa rive, zatvorila vrata urlicima bure i zapjenjenom moru.
Obrazi su mi se žarili, bila sam sretna.
U onom pjesničkom zanosu slobode što ga osjeća djevojčica od 13 godina. Mala kontinentalka, željela sam da jednom uvijek mogu hodati rivom po buri..
Oduševljenje mi je splasnulo kad me baka, smješeći se s udobne sofe, zapitala:''Kako si rumena. A malo si ojačala, udebljala si se..?''
Nema ništa strašnije. Pogledala sam se u okruglo zrcalo pored vrata, jedno od onih starih iz 20-ih godina, sa crnim metalnim šupljikavim 'laticama' uokolo.
Odjednom sam si izgledala kao seljanka zajapurenih obraza i niskog čela, predebela i neskladna. Kao žene iz Tihog Dona i slične mesnate slavenske majke.
Ubila je buru u meni. Ne sjećam se kako je dalje išlo to veče, tamo su bili i moji roditeljci. Bit će da smo jeli.
Kasnije u vrijeme faksa, vratila sam se zimskoj buri. Lunjala sam plažom u tankerici i sakupljala razbacane okamenjene školjke. Bura me čistila od prljavog velegrada. I opet zajapurena, vratila sam se bakinoj kući. Uslijedila je večera.
Premasna i teška, od koje kasnije nisam mogla zaspati. Shvatila sam da me bakica našopala s toliko ulja koliko ja ne potrošim za mjesec dana.
..
Prošlo je vrijeme. Baka je željela izbjeći buru.. odrekla se kćeri kad je 'pošla za krivoga'. Otkako sam samostalna ne ulazim u bakinu kuću i ne jedem njezine večere.
Noćas sam je ipak sanjala, u nekom napol košmarnom snu. Imala je sasvim netipično razbarušenu, dugu i sijedu kosu, kao da ju je baš bura presložila. Gledala me poluočajno, stojeći pred kućom, ali nemoćna reći išta što bih voljela čuti. Išta što bi ona zaista trebala reći.
Rukama je činila neke čudne pokrete, kao da me nesvjesno poziva, ali je neka jača sila vuče natrag prema kući.
Gledala sam je s miješanim osjećajima žaljenja i pravednog gnjeva. I nisam joj doista htijela prići jer iako bi 'tako trebalo'i 'šteta je ne ići'.. znala sam da tamo nema ništa dobro za mene.
Ne trebam njezinu kuću, imam svoju.
Netko će umrijeti, to mi je možda rekla, za šest dana.
Tu završava san. Kada sanjam baku odmah skočim iz kreveta i odjurim skuhati jednu cement kavu. Da dragu bakicu čim prije zaboravim. Ali danas mi nije išlo iz glave.. tko će umrijeti, čiji sprovod, za šest dana..?
No dobro, bumo vidli.
A zimska bura..
Bogami dere ovih dana. Fantastično. Želja mi se ostvarila i danas šetam kad poželim, ali jednom drugom rivom. Koja je sve više moja, makar ne baš onako kao riva mojeg djetinjstva.
Ali.. neke stvari i bolje da ostanu u prošlosti.
Jer je riva mojeg djetinjstva danas preuređena, okovana betonskim pločama. Nema onog oblog, bijelog, izlizanog kamena koji je grijao moja mala stopala.
Novu rivu koju šetam svakoga dana ne poznajem iz prošlosti.
Znam je onako kako sam je zatekla, bila mi je lijepa. Starosjedioci imaju zamjerki jer znaju kako je nekad bilo. A ja sam nova i nemam teret sjećanja.
...
A zimska bura tuli i proždire kameni grad. Kao avet zavija kroz jarbole. Demonski odzvanja brdima i kamenjarom.
Psi na lancima i ovce utihnu, pomireni sa sudbinom. Sve se sklanja, dok bura juri uskim ulicama, zabija se u visoke kuće i zavlači u dimnjake. I čovjek se miri sa sobom.
Negdje kafići skrivaju toplinu i ljudske glasove. Ne otvaraju vrata.
Iza nekih škura nazire se svjetlo.. ima živih.
A bura huji kao haljina Smrti kad je igrao šah.
..
petak, 09.01.2009.
Uh..
Bolje me ovih dana nemojte čitati.
Tako na mene djeluje bura (i još par stvari) da na sve imam komentar: jbš ovo, jbš ono.. jbš sve.
Šta mi bi, nakon sveg tog vremena, da me uzrujava svaka sitnica.. di mi je nestala poetska duša?
Moram se malo izolirati, pobjeći od tih sranja.
Otkad se ja žestim zbog tamo nekih ministara i njihovih izjava. Tko su oni meni. Pojma nemam. Ne želim znati.
Sve to ionako nacija ne želi čuti, zašto bih ja?
Zašto bih palila uopće radio ili TV. Zašto bih razmišljala.
Da li je lakše pobjeći.......?
Ne, nije, nije onda kada znaš da bježiš.
Zgađena sam svime što vidim, to je to.
A što mogu, samo lajati na mjesec. Kao Akela koji zna da još nešto može učiniti, dok mu ne dođe vrijeme..
Ipak bih sada drugu stranu mjeseca.
Onu na kojoj se sanjaju srebrni snovi.............................................................................................................................................
p.s. ovima koji me konstantno živciraju svojim idiotskim izjavama, postupcima, novim zakonima i inim debilanama- dajem im kolektivni otkaz. Točka.
četvrtak, 08.01.2009.
Otkaz
Da sam ja netko.. odmah bih dala otkaz Kosorici.
Prije nekoliko dana Ferlin je izvjestio na Radio Rijeci, otprilike:'' Vlada nas obavještava da problema s ruskim plinom sigurno neće biti. Zato, dragi slušatelji, kao uvijek kad nas tako uvjeravaju.. pripremite se na probleme s plinom.''
Počela sam se smijati u kuhinji.. Zaista, di ćeš boljeg zvona na uzbunu nego kad nas političari uvjeravaju da 'ne brinemo'.
Onda prije dva-tri dana, začuh strog majčinski glas prve dame neispunjenih obećanja, iliti Kosorice:''Ne, uvjeravam vas, razloga za paniku apsolutno nema.'' I to je rekla za javnost. S naglaskom na ono 'apsolutno'.. da, apsolutno uvjerljivo. Dok je pola Europe bilo bez plina. Hm, možda bi joj povjerovala beba od mjesec dana.
U roku 24 sata održana je izvanredna sjednica, krenulo je prekidanje isporuke plina, zasjala je riječ 'izvanredno stanje' etc.
Ali.. građani dragi, samo bez panike.
Ne morate vi ni doktorima ni grijati se, a zašto bi i jeli.
Glavno da imamo golf terene.
..
Ja ne kužim, jednostavno ne kužim: odakle netko tko je preuzeo odgovornu funkciju, ima obraza govoriti takve nebuloze.
Jel to glupost ili laž?
Pa nismo mi takve ofce.
Prvo su trubili 'neće biti krize' dok su se sve svjetske burze rušile.
A lako to reći jednom hr političaru od formata (doslovce), koji zna da je već osigurao sebe i nekoliko generacija svojih potomaka.
Sada jedna političarka ima hrabrosti uvjeravati svisoka naciju, premda se njezina obećanja kose sa zdravim razumom.
Halo, jel ima netko tko može zauzdati tu glupost i bahatost?
Bar da dobije javnu packu nakon tako ishitrene izjave.
Ili.. ili su to neke druge igre, big mama je nečiji gromobran? Nekako je ne mogu žaliti.
Zamislite da jedan razrednik kaže roditeljima djece da sutra neće biti roditeljskog sastanka. A onda nakon 24 sata ipak održi sastanak. Čini se banalno. Ali taj isti razrednik dobit će itekakvu jezikovu juhu- od roditelja, ravnatelja.. A naši političari mogu izvaliti bilo što- pa nikome ništa. Sjećate se nedavne nebuloze ministra zdravstva, po pitanju štetnosti Jasmina? To sve prođe samo tako.. a oni su i dalje ministri, i dalje se lijepo saftaju u našoj lovi.
Ma ne znam jel bih se smijala ili plakala. Ovo nije banana država, ovo mi je više kao dječji vrtić u kojem smo mi - gumene igračke.
S kojima zna se što se radi.
ponedjeljak, 05.01.2009.
Zdravstvena reforma ili oderi nas dvaput
Pa ja bum pukla.. prije ravno 2 mjeseca objavljena je reforma by Milinović.
O tome je sve poznato.
A danas čujem da se gospon 'nagodio' s liječnicima. Via Fiume.
Ponudio im nešto penezi, tako da već jednom zašute i počnu naplaćivati participacije.
Dottori vole novce..a tko ne voli. I pristali.
Majko mila..!
Zapuhani Milinko stavio je ad acta 'pobunu liječnika' obećavši im lovicu iz državnog proračuna.
Nije ponudio lovu iz svog džepa, nego opet našu.
Bravo majstore. Ne samo da ćemo plaćati participaciju, nego će naša lova ići i za potkupljivanje doktora.
Ma di ima tako spretnih ministara?
Valjda samo u Lijepoj Našoj.
Oderi sirote dok ih više ne bude.
Da rezimiramo:
ministar sretan, liječnici sretni. A mi.. ?
Zbog koga postoji zdravstvo, ako ne zbog nas?
Zbog građana ove države. Ovako služi samo njima.
Što ti vrijedi lijepo sređena ordinacija ako ne možeš u nju. Birati između kruha i lijekova?
Ovaj dogovor 'na pol puta' je totalno antisocijalan, nepošten i nerazuman. U vremenu koje zahtijeva lojalnost, razumijevanje i zajedništvo.
Dao bog da se takvi kao Milinko u drugom životu probude kao sirotani.
Da kopaju po kontejnerima i zbrajaju lipe za četvrt kruha.
Ne ide to tako unedogled.
O primitivizmu i nekulturi bolje da i ne počinjem.. Kako naše tzv.vodstvo može na tako osjetljivu poziciju, sve važniju u vremenu krize i rastućih socijalnih problema, postaviti još jednog bahatog međeda. Zar nije bilo dosta 'ljudi iz naroda' u ministarskim foteljama?? Svaki dođe, razbaca papire sa stola prethodnika, zaveže kravatu i krene potpisivati zakone.
Po principu :sad sam ja glavni, ima da me slušate.
Halo? Di smo mi, u zemlji kremenka??
Pa ja bih u bilo kojoj bolnici pokušala izbjeći takav lik, bez obzira što nosi cedulju 'doktor'.. ali nema straha jer sad više neću ni moći u bolnicu, ako želim preživjeti.
Baš sam žalosna.
Zar nitko ne vidi da ovakva antisocijalna politika vuče u još veći kriminal i raspad vrijednosti?
Ljudi će tražiti načina da si osiguraju osnovnu egzistenciju, pa ako ne ide na pošten način..ići će na bilo koji način.
Svatko bez materijalnog zaleđa i s imalo soli u glavi, razmišljat će kako da sj*be državu koja njega j*be na svakom koraku.
A ponašanje odraslih oblikuje naše mlade.
Road to Hell.
Možda pretjerujem? Da bar.
Vidjet ćemo uskoro.
ponedjeljak, 01.12.2008.
kao i jučer
...
ruke su mi bile slani pijesak, sanjao sam te
ruke su mi bile na oltaru, mnogo godina
zaronjene stijene plaču, svjetlost počinje
tihim mijenjanjem mojih pobuda
kao i jučer iza zavjese
možda na mom licu nađes tragove sjećanja
možda ne razumiješ, ali volim te
krenuo sam u dubinu sobe s jasnom namjerom
da materijaliziram nemoguće snagom poruke
razuzdanost histriona blisko odzvanja
neka drugi broje križeve
kao i jučer iza zavjese
ono što me stalno plaši zvuči poznato
možda ne razumiješ, ali volim te
otkud osjećaj da gubiš pouzdano zaleđe
umjetnost te čini jačom nego što pretpostavljaš
možda tvoja slutnja vara, možda umišljam
htio bi da budeš sretnija
kao i jučer, iza zavjese
igrat ću pred tobom ulogu pjesnika
možda ne razumiješ, ali volim te
gledaj kako konci aluzije prodiru u svijest
ni tjeskoba kao nijemi svjedok ne vrijedi suviše
stajao sam na peronu ljeta gospodnjeg
moglo je biti prošlo stoljeće
kao i jučer iza zavjese
zamisli da brdo slika putuje svemirom
možda ne razumiješ ali volim te
štulić
...
Probuditi se uz dobru prošlost..
Sve manje ljudi, sve više galebova. Ti, ja i gitara.
Sumrak ljeta.
Hvala ti živote
